| Chapter 1 |
1 |
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;
|
2 |
konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
|
3 |
On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;
|
4 |
postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
|
5 |
Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.
|
6 |
A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
|
7 |
Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
|
8 |
ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.
|
9 |
Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
|
10 |
I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
|
11 |
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća.
|
12 |
Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
|
13 |
Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!
|
14 |
Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?
|