| Chapter 10 |
1 |
Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
|
2 |
Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
|
3 |
Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
|
4 |
Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
|
5 |
Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.
|
6 |
A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
|
7 |
Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
|
8 |
Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
|
9 |
Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
|
10 |
Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
|
11 |
Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
|
12 |
Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
|
13 |
Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
|
14 |
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
|
15 |
A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
|
16 |
Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
|
17 |
Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
|
18 |
Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
|
19 |
Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.
|
20 |
Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
|
21 |
A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
|