| Chapter 22 |
1 |
Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
|
2 |
"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
|
3 |
Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
|
4 |
Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"
|
5 |
"Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
|
6 |
Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
|
7 |
Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
|
8 |
"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
|
9 |
Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
|
10 |
"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
|
11 |
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
|
12 |
Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
|
13 |
Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
|
14 |
Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
|
15 |
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
|
16 |
Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
|
17 |
Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"
|
18 |
Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?
|
19 |
Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.
|
20 |
On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"
|
21 |
Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."
|
22 |
Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
|
23 |
Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
|
24 |
"Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
|
25 |
Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
|
26 |
Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
|
27 |
A nakon svih umrije i žena.
|
28 |
Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."
|
29 |
Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
|
30 |
Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
|
31 |
A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
|
32 |
Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"
|
33 |
Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
|
34 |
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
|
35 |
a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
|
36 |
"Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"
|
37 |
A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
|
38 |
To je najveća i prva zapovijed.
|
39 |
Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
|
40 |
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
|
41 |
Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
|
42 |
"Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."
|
43 |
A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
|
44 |
Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'
|
45 |
Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"
|
46 |
I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
|