| Chapter 2 |
1 |
- Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
|
2 |
- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
|
3 |
- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
|
4 |
Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
|
5 |
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
|
6 |
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
|
7 |
- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
|
8 |
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
|
9 |
Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
|
10 |
Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
|
11 |
jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
|
12 |
Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
|
13 |
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
|
14 |
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
|
15 |
Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
|
16 |
Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
|
17 |
Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
|