| Chapter 6 |
1 |
I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.
|
2 |
Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
|
3 |
I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;
|
4 |
jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno;
|
5 |
sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.
|
6 |
Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
|
7 |
Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.
|
8 |
Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima?
|
9 |
Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
|
10 |
Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe.
|
11 |
Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku?
|
12 |
Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?
|