| Chapter 4 |
1 |
Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.
|
2 |
Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive.
|
3 |
A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem.
|
4 |
Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
|
5 |
Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe.
|
6 |
Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje.
|
7 |
I još jednu opazih ispraznost pod suncem:
|
8 |
Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.
|
9 |
Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud.
|
10 |
Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.
|
11 |
Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati?
|
12 |
I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.
|
13 |
Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.
|
14 |
Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.
|
15 |
Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga naslijedi.
|
16 |
On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.
|
17 |
Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo.
|