Croatian Bible

Ecclesiastes 2

Ecclesiastes

Return to Index

Chapter 3

1


 

   Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.  

 

 


2


 

  Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.  

 

 


3


 

  Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.  

 

 


4


 

  Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.  

 

 


5


 

  Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.  

 

 


6


 

  Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.  

 

 


7


 

  Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.  

 

 


8


 

  Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.  

 

 


9


 

  Koja je posleniku korist od njegovih napora?  

 

 


10


 

  Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.  

 

 


11


 

  Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.  

 

 


12


 

  Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.  

 

 


13


 

  I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.  

 

 


14


 

  I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.  

 

 


15


 

  Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.  

 

 


16


 

  Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.  

 

 


17


 

  Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin."  

 

 


18


 

  Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."  

 

 


19


 

  Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.  

 

 


20


 

  I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.  

 

 


21


 

  Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?  

 

 


22


 

  Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?  

 

 


Ecclesiastes 4

 

 

 

 

HTMLBible Software - Public Domain Software by johnhurt.com

 


Other Items are Available At These Sites: