| Chapter 141 |
1 |
Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
|
2 |
Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
|
3 |
Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
|
4 |
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
|
5 |
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
|
6 |
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
|
7 |
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
|
8 |
U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
|
9 |
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
|
10 |
Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
|